Alaksandr Pamidoraŭ patłumačyŭ, čamu nie pryjšoŭ na ŭłasny kancert u Poznani
Muzyka nie źjaviŭsia na svoj kancert, jaki musiŭ adbycca 5 sakavika. Jon zapeŭniŭ «Našu Nivu», što pryčynaj staŭ nie ałkahol, a toje, što jon prosta praspaŭ.

«Naša Niva» zapytałasia ŭ Alaksandra Pamidorava, jak tak atrymałasia.
«Kaniečnie, šmat chto choča (bo viedajuć moj bekhraŭnd), kab heta vyhladała, što Pamidor napiŭsia i ŭsio prapała. Ale ja nasamreč praspaŭ. Byŭ vystup u Bierlinie z adnym maim siabram. Kłasna adyhrali, ale z načoŭkaj u mianie tam nie skłałasia. Pravioŭ noč na vakzale ŭ Frankfurcie, tamu što nie było ciahnikoŭ. Siadzieŭ na łavie, zadramaŭ. Mnie trochi pačyścili kišeni, skrali 20 jeŭra, cyharety. Paśla pajechaŭ adtul u Poznań, niedzie a 10-j ranicy. Tut znajšoŭ chosteł, zasialiŭsia niedzie a 15-j, pryloh adpačyć. Pračnuŭsia tolki a 21-j. Ci to budzilnik nie spracavaŭ, ci to što.

Sprabavaŭ patelefanavać tym, chto arhanizoŭvaŭ kancert. Nie adkazali. I ŭ prastory, dzie kancert musiŭ być, taksama. Mnie tolki adzin pryjaciel napisaŭ, što tam niekalki čałaviek pryjšło i što mianie čakali. A z Poznani mnie nichto navat nie telefanavaŭ ničoha. Tak vyhladaje, što, moža, nie tak i patrebny byŭ hety kancert. Vybačajusia, što tak vyjšła. Stamiŭsia», — raskazvaje jon.
Alaksandr Pamidoraŭ pryznaŭsia, što vypivaje, jon nie robić z hetaha tajamnicy.
«Prosta treba časam mieć hałavu i razumieć, kali treba vypivać, kali nie.
Kali jość peŭnyja padstavy, čamu vypivać nie treba, to ty prosta hetaha nie robiš. A kali ŭ ciabie ničoha surjoznaha na dzień nie zapłanavana, čamu b i nie vypić.
U krytyčnaj situacyi, kali niešta zdaryłasia drennaje ci niepryjemnaje ŭ žyćci, voś tut, akurat, lepš nie pić. U bolšaści ja mahu skazać, što ludzi pjuć, tamu što niama što rabić, nudna», — razvažaje artyst.
Kamientary