Školniki z Čyžoŭki vyrašyli kreatyŭna pavinšavać nastaŭnicu biełaruskaj movy
Vyklikali joj «Artura Piražkova» — tančyć sabrałasia, zdajecca, pałova rajona.

Vučni staličnaj škoły №124 z vulicy Ubareviča vyrašyli zrabić siurpryz dla lubimaj nastaŭnicy biełaruskaj movy. U dzień jaje naradžeńnia jany zamovili dla jaje akciora ŭ kaściumie ŭkrainska-rasijskaha śpievaka Artura Piražkova. Za pieraapranutym artystam da padjezdu imianińnicy išła salidnaja delehacyja. Niazvykłaja da kreatyvu Čyžoŭka vyrašyła dałučycca da śviata.
Psieŭda-Piražkoŭ padaryŭ ździŭlenaj nastaŭnicy bukiet ružovych ruž. U vyniku žančyna razam z vučniami i minakami viesieła tančyła pad samyja viadomyja pieśni śpievaka.
Videa zavirusiłasia i nabrała 2,2 miljona prahladaŭ, a taksama bolš za 280 tysiač łajkaŭ. U kamientaryjach žartavali, što, mabyć, u kaściumie dvoječnik, jaki choča vypravić adznaku za čverć. Šmat chto adznačyŭ, što nie dla kožnaj nastaŭnicy vučni buduć tak staracca — značyć, sapraŭdy jana ŭmieje znajści padychod da dziaciej. Adna dziaŭčynka napisała, što jaje nastaŭnica takoje naŭrad ci zrazumieła b: «Nas by vučyłka ŭžo zadušyła».
«Kali ja pastuplu ŭ piedahahičny i mianie nie buduć tak vinšavać, ja zhublu sens žyćcia», — žartujuć u kamientarach.
Kamientary