U novym vypusku TOKu śviatar biełaruskaha pravasłaŭnaha prychodu ŭ Vilni Alaksandr Kuchta raskazaŭ, ci dazvalaje carkva seks da šlubu i jak stavicca da razvodaŭ.

«Jak śviatar ja pavinien adkazać, što seks da šlubu nie akiej. Ale ja razumieju, što my ciapier u tym punkcie historyi, dzie šlub adkładajecca da 30 hadoŭ (tak prosta pracuje naša hramadstva), a ŭ 20 hadoŭ — pik seksualnaj aktyŭnaści ludziej. I iści ŭ kryžovy pachod suprać seksualnaści — heta sto adsotkaŭ prajhraješ», — zaŭvažaje śviatar Kuchta.
«Nam patrebna mova, na jakoj treba navučycca razmaŭlać pra heta pytańnie. Tamu što žorstkaje «nie» — heta kryžovy pachod. Kryžovy pachod — heta projhryš adrazu. A voś heta mova, kali my razmaŭlajem z šyrokimi kołami ludziej, ja joj nie vałodaju», — davodzić śviatar.
Svaja mova, ličyć Kuchta, patrebna i dla taho, kab razmaŭlać pra žyćcio ŭ hramadzianskim šlubie, bo heta toje ž samaje, što seks da šlubu.
«Jak śviatar ja pavinien skazać, što heta nie akiej. Kali b siońnia źjaviłasia chryścijanstva, voś kab siońnia pryjšoŭ Chrystos i my voś siońnia byli sustvaralnikami našych carkoŭnych tradycyj, peŭna, našy ŭjaŭleńni ŭ tym liku pra šlub byli b bolš adpaviednymi nam sučasnym.
Tamu što my vyraśli z hetaha času. I adkazy na šmatlikija pytańni byli b troški inšymi. Ale ja razumieju, što na siońniašni dzień u nas niama movy i niama śmiełaści, kab pra heta razvažać. Tamu adkaz — nie akiej z voś takim vialikim «ale».
Kuchta śćviardžaje, što kali da jaho pryjduć parafijanie, jakija žyvuć u hramadzianskim šlubie, jak śviatar jon ź imi parazmaŭlaje i nie budzie asudžać ci vyhaniać z carkvy. «Naadvarot, ja budu prymać, lubić i čakać, što jany paženiacca», — davodzić śviatar.
U toj ža čas, u carkvy, jak adznačaje Kuchta, niama instrumientaŭ, kab prymusić žyć razam dvuch ludziej, jakija vyrašyli raźvieścisia.
«Zrazumieła, što kožnaja historyja razvodaŭ — heta asobnaja i vielmi składanaja historyja. I kali ludzi prychodziać da śviataroŭ užo parazmaŭlać sam-nasam, i kali śviatar bolš-mienš stały čałaviek, jon nie budzie ich adhavorvać. Tamu što jon razumieje, u jakim śviecie my žyviom.
Nam chaciełasia b žyć u idealnym śviecie, dzie nijakich razvodaŭ nie byvaje, usie ŭsich kachajuć, usie ženiacca adzin raz i na ŭsio žyćcio, i vakoł ružovyja kvietački rastuć. Ale my žyviom u realnym śviecie i razumiejem, što tak byvaje, što ludzi razychodziacca. I kali heta adbyvajecca, carkva prymaje heta jak dadzienaść»,
— tłumačyć śviatar i zaŭvažaje, što ŭ katalickaj carkvie padychod da hetaha pytańnia bolš strohi.
Hladzicie całkam:
Kamientary
po lubomu voprosu.